NG NeWave
"To je the Buzz,cock!"
- od istraživača prekrasnih rnr predjela; priča svježeg fana

"Kada pjevaš rock ‘n roll dobiješ taj buzz (zujanje) koje počinje u tvojim prsima, možda zbog pojačala ili mikrofona, nemam pojma. To je nešto električno, nešto u vezi sa energijom......"

 *Izvadak iz texta o TV seriji "Rock Follies" koja govori o teškom životu djevojačke rock grupe u kojoj se često koristi fraza "give me a buzz,cock" (nazovi me mladiću ili nazovi me bilo tko)...a koji je inspirirao Peter Shelley-a da svoj band nazove Buzzcocks.

 Dok slušam britanski band Buzzcocks iz vremena kada su oni bili na vrhuncu svoje igre ne mogu se načuditi koliko je glazba tog banda bila zapravo suvremena, a bar u našim krajevima, zapostavljena ili možda nama, tada već nadobudnim mladim novovalcima, nekako na prvo slušanje, nedovoljno atraktivna i ubojita ...Tko će ga znati...Buzzcoks su u drugoj polovici 70-tih godina dijelili scenu sa pionirskom punk garniturom; Sex Pistols-ma, the Clash-om, the Damned and Siouxsie and the Banshees, a kasnije i sa "novijim" new wave bandovima the Jam, Stranglers, Magazine .... i naravno svojim sugrađanima, Joy Division-om i the Fall-om. Bandovima koji su u to vrijeme raspaljivali našu maštu do neslućenih granica i ostavili neizbrisive tragove u našem kolektivnom sjećanju. Njihova priča je slična priči njihovih suvremenika iz Manchestera, Londona ili bilo kojeg drugog grada u kojem se tada slušao i svirao rock ‘n’ roll. Nakon par godina sviranja svega i svačega i glazbenog obrazovanja na pub i glam rock-u, školskim svirkama i posjećivanju tadašnjih rock ‘n’ roll koncerata, presudnu promjenu u njihovim glavama je izazvala epohalna pojava Sex Pistolsa. Nakon što su prve vijesti doprle do Manchestera 1976. (Text u NME-u koji je preneo glasovitu Rottenovu izjavu da Pistolse ne zanima glazba nego proizvodnja kaosa) Peter NcNeish alias Peter Shelley i Howard Trafford alias Howard Devoto, koji su se upoznali samo godinu dana ranije, odlučuju sa posuđenim automobilom otići u London i provjeriti priče iz prve ruke. Nakon "punk inicijacije" i odluke da zajedno pokrenu band u "punk stilu", ova dva klinca, za vrijeme svog boravka u Londonu, uspostavljaju prijateljske odnose sa Malcolm McLarenom i njegovim bandom. Nakon povratka u Manchester nekoliko mjeseci kasnije Buzzcocks su bili spremni za svirku, a kao kruna svega, Shelley i Devoto, uspjevaju organizirati Pistols-ima koncert u Manchesteru. Mjesec dana kasnije, u lipnju 1976. održan je i drugi koncert u "the Lesser Free Trade Hall-u" na kojem su Buzzcocks nastupili kao predgrupa. Te večeri, koja je po priči očevidaca bila presudna za mnoge ljude koji su se tu našli (Ian Curtis, Peter Cook, Bernard Sumner, Stephen Patrick Morrissey i naravno, neizbježni Toni Wilson) ostala je mnogima dugo, dugo godina u sjećanju i što je još važnije promjenila Manchester-sku glazbenu scenu za sva vremena. Navodno je svaki čovjek koji se tu našao završio kasnije u jednom od Manchester-skih new wave bandova.Ubrzo nakon što su Buzzcocks počeli s radom, postalo je jasno da za razliku od većine punk bandova, njihov zvuk je bio obojen pop melodijama koje su bile odpjevane sa punim punk uvjerenjem. Također se brzo iskristaliziralo da Buzzcoks nemaju problema sa pisanjem svog vlastitog materijala, kao što je to bio slučaj sa mnogim drugim bandovima; pa i sa Sex Pistolsim-a nakon odlaska Glen Matlock-a. Nakon odlaska Devota iz Buzzcocks-a (koji osniva izvrsni new wave band Magazine), Shelley sa gitaristom Steve Diggle-om dijeli kompozitorski i pjevački dio posla. Ako je prvi punk udar u svoj svojoj silini i čistoći trajao negdje do kraja 1978. onda su naredne godine bile vrijeme kada Pistols-i i mnogi drugi nestaju sa britanske scene, a bandovi kao napr. the Clash, Joy Division, the Jam, Magazine počinju koketirati sa art rockom i drugim glazbenim stilovima. Buzzcocks su međutim bez velikih promjena pristajali savršeno uz novo nastalu "new wave scenu".

Njihov punk pop pojačan sa režećim gitarama i himničnim refrenima je oduvijek zapravo bio new wave glazba. 1978. LP- "Another music in a different kitchen" i "Love bites" koji je snimljen iste godine, su najbolja ilustracija gore spomenutog. Tri minutne punk pop pjesme "What do I get?", "I don’t mind", "Love you more" i "Ever fallen in love?" su se brzinom munje našle na vrhu hit ljestvica i prošetale ih nekoliko puta kroz "Tops of the pops". 1979. snimaju svoj treći album nazvan "Different kind of tension" na kojem su uspjeli zadržati kvalitetu prva dva albuma. Te godine, kada je punk definitivno bio stvar prošlosti, the Clash se pojavljuju sa svojim epohalnim albumom "London Calling". Poruka je još uvijek bila prisutna, samo glazba je bila drugčija. Ovaj put to je bila uzbudljiva mješavina ska, reggae-a, jazz-a i rock ‘n’ rolla. To je i godina kada dolazi i do ska explozije (Two Tone bandovi) koja je definitivno stvorila drugačiju klimu i energiju. Na početku 80-tih Buzzcocks su također pokušali "modernizirati" svoj zvuk, ali nakom mjeseci rada, izgledalo je da to više nije bilo moguće. Kako piše Tony McGartland u svojoj knjizi "Buzzcocks : the complete history" iz 1995. "teško bi i bilo zamisliti Buzzcocks kao synth-pop band, to jednostavno ne bi funkcioniralo" To je valjda svima u bandu postalo jasno, tako da su 1981. Shelley i društvo rasformirali grupu i posvetili se svojim solo projektima. I tako njihova glazba polako pada u zaborav, ili možemo se s pravom upitati da li je to zaista bilo tako. 80-te su bile dekada koja je dala jedan od najboljih britanskih bandova svih vremena the Smiths, kojima su na neki način upravo Buzzcocks otvorili vrata uspjehu. Glazba the Smiths-a je bila upravo onakva kakva je nekad krasila Buzzcocks. Inteligentni new wave pop sa sofisticiranim i intrigantnim tekstovima. Morrissey će kasnije odati počast Buzzcock-sima i obraditi njihovu pjesmu "You say you don’t love me" koja će postati i dio njegovog koncertnog repertoara. Ili krajem 80-tih kad dolazi do eksplozije indie bandova, kojima glazba Buzzcocksa ponovo postaje interesantna i relevantna. Škotski post punk band "Orange Juice" je jedan od bandova koji se često spominje u ovom kontekstu. Mogao bih se zakleti i da je na drugom kraju svijeta u Dunedin-u na Novom Zelandu, mladi Martin Philipps iz the Chills-a tražeći inspiraciju za svoje harmonije na svom gramofonu pored Byrds-a često zavrtio i Buzzcocks. U trenutku kad "Fine Young Cannibals" obrađuju Buzzcocks pjesmu "Ever fallen in love", Shelley odlučuje ponovo okupiti staru ekipu i započeti tamo gdje su stali 1981. Ovaj put čak je i postava banda bila ista. 1993. objavljuju izvrsni album "Trade test transmissions", a 1994. na poziv Kurt Cobain-a Buzzcocks su se našli na turneji sa Nirvanom po Evropi. 2006. snimaju album "Flat-pack philosophy". Danas nakon gotovo 35 godina od prve pojave na sceni, glazba britanskog banda Buzzcocks je još uvijek u stanju iznenaditi i podsjetiti na dane kada je glazba bila puna mladenačkog entuzijazma. U vrijeme youtube-a i interneta njihova glazba je postala pristupačnija i bliža nego ikad prije. Tko zna kome i kada će oni ponovo postati glazbena inspiracija?

Text: Joc (lipanj 2011.)

website:

http://www.buzzcocks.com/site/index.html





Home | Vijesti | Povijest | slike | mp3 | info & kontakt | linkovi | Neokretenisticki blog | FORUM | NG rock
CONTACT:
ng AT ngnewave DOT info


ADMIN:
log in



Ovom websiteu je od strane Globalnoga .
novovalnog sustava dodijeljen status ultradokumenta od intergalaktičke vrijednosti.
Čekamo da isto učine NSveučilišnaB i novogradiški Dom kulture.