NG NeWave
"Never" mind the covers
Viki nas vraća u dane kad je dobar Lp omot u ruci bio jednako važan kao i glazba utisnuta u okrugli vinil

Biti dobar u biznisu je najfascinantniji vid umjetnosti. Stvarati novac je umjetnost, rad je umjetnost, ali sklopiti dobar posao je najbolji dio umjetnosti.

(Andy Warhol, autor prvog albuma Velvet Underground-a i Sticky Fingers, Rolling Stones-a)

Kad su 1967. Godine Jann Harworth i Peter Blake dobili ponudu da osmisle i realiziraju omot za „Sgt. Pepper Lonely Hearts Club Band“, nisu niti slutili da će njihov rad promjeniti opći pristup u populariziranju umjetnosti među novonastalom mladom generacijom. Naime, pokret i ideologiju djece cvijeća, nisu mogli pratiti stariji konzarvativni umjetnici koji su, uglavnom namjenske omote, radili kao na pokretnoj traci. Do tada su tek pojedinačni slučajevi malobrojnih nezavisnih izdavača uspjevali progurati mlade umjetnike (ponajviše vezani činjenicom da su djelili iste afinitete) dok su veliki izdavači imali svoje dizajnerske studije, koji su svoja konfekcijska i zastarjela pakiranja plasirali na tržište. Novonastala situacija zatekla je i autore ovog, mnogo puta repliciranog omota (sjetimo se Franka Zappe i Mothers of Invention i njihovog albuma „We're Only In It For The Money“, ili pak u nas poznatog prvog albuma Plavog orkestra), koji su za ovo klasično djelo dobili jednokratnu naknadu od 200 funti. Iako će i dalje manje više biti uspješni u svome umjetničkom radu, po ovome će ostati najpoznatiji.

Frank Zappa -"We're Only In It For The Money"  

Ipak, ne treba se prema predhodnim generacijama odnositi s nepoštovanjem, jer je upravo industrija popularne zabave donijela niz afirmacija manje poznatih fotografa, slikara i ilustratora. U najranijem razdoblju diskografije, početkom 20-tog stoljeća, a nakon njenih porođajnih muka, tridesetih je godina, unatoč svim predviđanjima da će ta tehnička novotarija, zvana gramofon, brzo nestati iz domova, jer kvalitetom ne može zamjeniti „milozvuke stvarnih instrumenata niti ugodu živog glasa“, naglo se širi kao novi vid zabave u srednjestaleškim krugovima. Tek tada se količina izdanja, čiji je design isključivo bio logotip određene izdavačke kuće, ustostručuje, što otvara potrebu osmišljavanja novih načina pakiranja proizvoda da bi se izbjegla jednoličnost i tako plasirao proizvod u jednoj novoj dimenziji. Prvi pokušaji su bojažljivo preslikavali tadašnje stanje u produkciji (jeftin papir,općenito jeftina izrada),ali rastom tržišta izdavači su uvidjeli da se dobro upakiran proizvod itekako isplati. Tako su velike kuće poput Capitol Records, angažirali designerske studije, ali ih i same osnivali, upravo u tu svrhu. Tipičan primjer je „Blue Note“ koji će svojim karakterističnim designom utjecati na mnoge umjetnike, čija se ostavština često može i danas vidjeti. Napokon, razni stilovi glazbe, od jazza, klasike, šlagera, pa i rock'n'rolla, imali su svoja pravila, te se već na prvi pogled moglo zaključiti o kojoj vrsti glazbe je riječ. Popularizacija ovakvog umjetničkog izričaja, mnoge je umjetnike, koji su preživljavali u nadi da će njihov rad naći kupca, uvelike gurnuo u jedan novi svijet. Ipak, šezdesete su te godine, koje će donijeti neminovnu revoluciju u svim smjerovima i tako omogućiti mnogim eksperimentima da dođu do izražaja.

Kad se uhvatiš nečega što funkcionira, ne ispuštaj to iz ruku!

(Joel Brodsky, autor omota „Strange Days", The Doors-a)

  Psihodelija i progresivna glazba šezdesetih oslobađa duha u boci koji po željama svojih kreatora širi paletu dotadašnjih formi, unoseći svježinu i polet u svim smjerovima. Po prvi puta design prati promjene koje se događaju u popularnoj kulturi. Također je to vrijeme buđenja novih i naprednijih razmišljanja u društvu općenito, nove generacije se ujedinjuju protiv rasnih i religijskih zabluda, osnivaju se anti-ratni pokreti, prve ekološke organizacije, ali također se pojavljuje i niz negativnih aspekata društva poput pretjerane slobode u korištelju narkotika (to su godine kada se LSD u SAD-u mogao legalno i jeftino kupiti u svakoj apoteci), ili pak neuspjelog utopijskog eksperimenta hipi komuna, prečesto prožeta slobodnim seksom bez odgovornosti (baby boom generacije nepoznatih roditelja). Promjene toga vremena ulaze u svijest mladog čovjeka i to se više nije moglo ignorirati. Underground donosi svoje najbolje izdanje, dok proizvođači manje više upitne kvalitete, kopiranjem i simpliciranjem ostvarenja pionira uvode novonastali vizualni svijet u svakodnevni život.

  Postojeći motivi (poput fotografije grupe ili izvođača) polako ustupaju mjesto raznim inovacijama, ne samo u vizualnom smislu, već i korištenju materijala kao što su plastika, drvo ili metal, koji često nisu nalazili komercijalnu svrhu. Prvi album Velvet Undergrounda, autora Andija Warhola, popularna „banana“, u prvih nekoliko tisuća primjeraka se odista mogla i oguliti, dok je smičak, ziper sa albuma Sticky Fingers istog autora bio stvarni. Cijena na tržištu vinila, ova izdanja stavljaju na visoko mjesto uz cijenu i od nekoliko tisuća dolara. Metalna pakiranja su se pojavila šezdesetih, iako je tek „Metal Box“ P.I.L.-a ostao zapamćen. Naravno i on je izašao u ograničenom tiražu. Na sam vrh neobičnih izdanja mora se staviti prvi album njemačke kraut grupe FAUST čiji je vizualni doživljaj toliko upečatljiv da se i sama ploča može tretirati kao samostalno umjetničko djelo. Prozirna ploča bez etikete (teško je shvatiti koja je prva a koja druga strana ploče) a na plastičnom omotu odštampana rentgenska slika ruke, uz dodatak plastične folije na kojoj su otisnuti tekstovi pjesama i šture informacije o izradku. Autor ovog vanserijskog omota je Uwe Nettelbeck, osnivač Fausta, producent, novinar i filmski kritičar.

    Još i bizarnijih izdanja, poput vinila u obliku cirkulara, te sa po nekoliko rupa, na prvi pogled nasumce razbacanih po vinilu, često su skretali pažnju sa samog glazbenog sadržaja, poput misterioznog izdanja iz kraja sedamdesetih konceptualnog umjetnika Boyd Ricea (Mute Records) koji minimalističkom konceptom (omot je potpuno crn bez ikakvih podataka) potkrepljuje glazbom koju je moguće svirati na bilo kojoj brzini. Kad je popularna glazba u sedamdesetima doživljavala vrhunac svoje virtuoznosti, sinfo rock, stadionski bandovi i kilometarske solaže su otuđile glazbu koja je morala još jednom proći porođajne muke povratka na tri akorda koje su novopečeni gitaristi jedva dočekali pojavom Ramonesa, a s njima i punka.

U designerskom smislu, punk i novi val uz neminovne inovacije, često traže inspiraciju u klasičnim omotima poput „London Calling“ The Clash-a koji je inspiriran prvim omotom Elvisa Preslija iz 1955-te. Factory records, sa svojim designom za Joy Division, kasnije New Order, ili pak A Certain Ratio, donose još jednu tajnovitu notu koja savršeno iskazuje kvalitet i univerzalnost prekrasno spojivom sa glazbom koja se nalaze na njihovim izdanjima. Autor tih omota, Peter Saville je radio „na slijepo“, ne slušajući predhodno uradak, a uspjeh svojih radova okrunio je radeći za Virgin records i glazbene veličine toga vremena kao što su Roxy Music, Duran Duran, Ultravox. Vrijedi i spomenuti sjajne omote Pixies-a, Cramps-a, Talking Heads-a koji se nalaze na visokim pozicijama raznih lista dostupnih na internetu.

"Unknown Pleasures" Joy Division - autor omota Peter Saville, 1979.  

 I domaći designeri nisu zaostajali, iako sa zakašnjenjem od jednog desetljeća. U sedamdesetima su se počele događati konkretne inovacije, poput prvog albuma Buldožera (Pljuni istini u oči), te zlatnim osamdesetima kao što su omoti Šarlo akrobate, prvog Haustora, te niza radova Igora Kordeja, i vrlo popularnog studija SLS (Sporo Loše Skupo) Mirka Ilića. Ostaje mi u dragom sjećanju unikatni omoti Koje za svoje albume Discipline kičme, jer nitko bolje nije bio u stanju preslikati njegovu glazbu na papir osim njega samoga. Ipak analaiza za domaće omote može biti neka druga priča.

    Naravno, cijeli niz kvalitetnih ovitaka se i danas nalaze na policama manjih i većih dućana, i teško ih je izdvajati ili nabrajati, jer svatko bi imao što dodati ovoj temi, i svatko uistinu ima svoj vlastiti odabir, a razlog nespominjanja novih radova i autora je jednostavno niihov broj (samo u britaniji se dnevno prijavi više od 5000 novih izdanja). Pojavom novih digitalnih medija, počevši od pojave compact disca, došlo je do svojevrsne degradacije, jer sam format je višestruko smanjen, a uz mp3-ce je gotovo potpuno nestao. Ponos i ugled koji smo nekad stvarali u društvu noseći neko najnovije vinilno izdanje ispod ruke kroz centar grada, pristiglo brodom iz prekomorskih zemalja, ili pak poklona rođaka na privremenom radu, neupitno je prošlo.

Tekst:  Zvonko Slišurić (Studeni 2012)





Home | Vijesti | Povijest | slike | mp3 | info & kontakt | linkovi | Neokretenisticki blog | FORUM | NG rock
CONTACT:
ng AT ngnewave DOT info


ADMIN:
log in



Ovom websiteu je od strane Globalnoga .
novovalnog sustava dodijeljen status ultradokumenta od intergalaktičke vrijednosti.
Čekamo da isto učine NSveučilišnaB i novogradiški Dom kulture.